Poruka o tome kako imati sve, a zapravo nemati ništa. Trenutno smo u Oslu, u Bosch servisu, kod naših novih partnera, gdje ih obučavamo (o tome više u sljedećem postu). Ovaj put odlučujem zapisati memoar prije nego što zaboravim – jer kako to uvijek biva, ne može proći bez problema. Naravno, pod nos nam stiže legendarni 651 dizelski motor, primjer tehničkog škarta koji je u svakom pogledu “poseban”. Pukao lanac na 200.000 km. Eto vam te “njemačke kvalitete” – čista ironija!
Da budemo realni, njemačka kvaliteta nije samo oslabila – od 2010. godine praktički je mrtva. A cijene? Utrostručile su se. No, to ne sprječava razne internet trolove da iskaču iz svake rasprave o električnim vozilima, uspoređujući troškove fosilnog pogona s EV-ovima. Najdraži im je argument da je održavanje fosilaca “jeftinije,” naravno, pritom računajući cijene popravka kod nekog “majstora iz susjedstva,” dok s druge strane vade najskuplje moguće primjere cijena baterija u ovlaštenim servisima (oko 13.000 €). A onda kreće igra clickbait argumenata i skakanja s teme na temu, bez ikakve povezanosti s praksom.
Kad se stvarno usporede brojke, sve postaje jasno: svaka komponenta EV-a u ovlaštenim servisima dvostruko je jeftinija od one kod fosilaca, a ukupni troškovi vožnje također su barem dvostruko manji. Imamo svjež primjer iz Osla – popravak 651 motora iznosi nevjerojatnih 27.000 €, a još ga nemaju na stanju i ne znaju kada će ga dobiti. Ponuda iz Zagreba? “Samo” 20.000 €, ali bez uvoza i – naravno – bez ruku. I oba računa odnose se na renovirani motor.
Zaključak? Tko ima novca da vozi i održava ovakav škart, taj ima dovoljno za tri električna vozila i da na kraju izađe na nulu. Fosilci, vrijeme vam je isteklo.
